Zamjenica gradonačelnika Splita Jelena Hrgović primila je u zgradi Banovine mladu splitsku plivačicu Dinu Levačić koja je isplivala i drugi od tri velika maratona.
Prvu krunu Dina je ostvarila koncem lipnja pod mostovima Manhattana u New Yorku, a drugu prije desetak dana u Kaliforniji, od otoka Catalina do Los Angelesa. U rujnu će pokušati isplivati i La Manche i tako postati tek šesta osoba u povijesti i druga žena koja je isplivala trostruku krunu u manje od 90 dana.
Dinina priča je vrlo pozitivna i inspirativna. Svjedočanstvo kako trebaš raditi stvari koje voliš i kako te one trebaju nositi u životu. Nije to zbog novčane ili bilo kakve druge nagrade ili priznanja, nego motiv da pokažeš kako možeš svladati velike prepreke u životu. Plivanje je vrlo specifična disciplina u kojoj se traži velika koncentracija. Ovakva usmjerenost ne na osvajanje nekakvih pehara, nego na svladavanje prirode i samoga sebe za jednu ovako mladu damu od 20 godina koja je praktički tek zakoračila u život, a usto je i studentica edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, to je doista prekrasna priča koju moramo podržati, a Dini zahvaliti što nam daje ovakav svijetli primjer, izjavila je dogradonačelnica Hrgović. Pročelnik za sport Hrvoje Akrap dodao je kako je fasciniran Dininim podvigom, posebno s obzirom da se i sam bavio plivanjem.
Nije mi jednostavno kad Dina pliva. Nikad se nisam saživila s tim da mirno gledam kako pliva. Uvijek sam nervozna, nestrpljiva. Bojim se i trepnuti da ne bi nešto pošlo po zlu. Ali do sada je svaki put to završilo sretno. Prezadovoljna sam s tim, a naravno i s Dinom što je takva kakva je. Ovo joj je bilo prvo noćno preplivavanje. Puno smo se pripremali za ovaj dio projekta, uskočio nam je i Jedriličarski klub Spinut u čijem smo hangaru držali gumenjak. Radili smo i trenirali tijekom noći kako bi se Dina privikla na plivanje uz prateći brod jer to nikad prije nije činila, a da se privikne i na noćne životinje. Sve je zaista dobro prošlo, rekla je Dinina majka Željana Levačić.
Sve tri krune ukupno su malo preko 100 kilometara. Za mene to nije ništa spektakularno, znala sam toliko otplivati i u par tjedana. Stvar je u tome da je riječ o specifičnim utrkama, svaka nosi svoje izazove, psihičke i fizičke, i zato je to nešto posebno. Ovaj put je psihički bilo najteže plivati po noći, a fizički pred sam kraj. Nikako doći do kraja, imam kilometar do kraja, plivam pola sata, a kažu mi da imam još jedan kilometar. Vidim plažu, a nikako doći do nje. Nisam više ni znala kako plivam, kako dižem ruke, sve me bolilo, leđa, ali nekako sam došla do kraja, kazala je Dina Levačić koja je imala i zanimljivu pratnju.
Kad smo stigli na Catalinu vidjela sam morskog lava u luci u kojoj nam je bio brod. Pomislila sam, OK, neću tu sad plivati. Onda smo došli na mjesto starta i baš kad sam trebala skočiti u more, izronio je. Prošlo mi je kroz glavu – je li baš morao sad, mogao je pričekati dvije minute. Kasnije sam saznala da ih je bilo i dok sam plivala, nekoliko metara od mene, ali nisu mi htjeli reći. Dok sam plivala, odjednom sam čula dupina pod morem. Malo kasnije sam ga i ugledala. To zvuči lijepo i krasno, ali isto je to velika životinja, uz osmijeh nam je ispričala Dina, pred kojom je najveći izazov – La Manche.
Definitivno najveći. Dijelom ću vjerovatno opet plivati po noći. Veliki su valovi i jake struje, a psihološki je najteže što ne znam kad ću plivati. Bit će to između 12. i 18. rujna, brodar nazove tri sata prije kad se steknu uvjeti i onda krećem. Vrijeme se tamo mijenja iz sata u sat, taj dio će biti najteži, zaključila je Dina, koja je već u ljetnom roku položila sve ispite na trećoj godini Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
Planova nakon La Manchea Dina zasad nema, a što se financija tiče, najveći dio troška snosi obitelj. Pomaže grad Solin i klub daljinskog plivanja Split, valjda će se i grad Split uključiti…
