Vidno umorna, ali i sretna, Dina Levačić vratila se u Split iz Londona nakon što je kao prva Hrvatica preplivala La Manche i tako zaključila trostruku krunu.
Dina Levačić je postala prva žena iz Hrvatske koja je preplivala najpoznatiji kanal za preplivavanje u svijetu plivačkih pothvata Engleski kanal (La Manche). Kanal je u najužem dijelu (Folkeston – Cap Griz Nez) širok 34km, međutim, zbog izuzetno jakih struja uvijek se otpliva mnogo više. Isto tako, izazov je u pravilu niska temperatura mora. Pravilo preplivavanja je da se ne smije koristiti ništa osim običnog plivačkog kostima.
Dina je otplivala ukupno 45km za 11 sati i 42 minute. Temperatura mora je bila 16.5 C, temperatura zraka na startu 7 C, u podne oko 15 C i na kraju plivanja oko 10 C. Uložila je krajnje napore, borila se do zadnjeg zaveslaja, te je izašla na Francusku obalu u nedjelju predvečer.
Osim što je postala prva ženska osoba iz Hrvatske koja je napravila ovaj pothvat, postala je tek 6. osoba u svijetu i 2. žena koja je dosegla Trostruku krunu unutar 90 dana! Trostruka kruna je preplivavanje kruga oko Manhattana (46km), preplivavanje kanala Catalina u Kaliforniji (34km) i La Manchea. Dina je otplivala oko Manhattana 25. lipnja, kanal Catalina 3. kolovoza i La Manche 17. rujna ove godine.
Dina Levačić ima 21 godinu, studentica je 4. godine Edukacijsko Rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu. Stanuje u Mravincima (Solin) i član je kluba daljinskog plivanja Split.
Dinu su dočekali predstavnici njenog kluba i prijatelji kao i gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević.
Još nisam svjesna što sam napravila i koliko je to veliko. Prva mi je pomisao bila – otplivala sam još jedan maraton i to je to. Tek kad sam upalila mobitel i vidjela sve te čestitke poznatih i nepoznatih ljudi došlo mi je malo do glave, ali trebat će još nekoliko dana da mi se sve iskristalizira. Jedna je poruka čak bila – udaj se za mene, nasmijala se Dina i otkrila nam kada joj je bilo najteže.
U početku, prije skoka u more, vani je bilo samo 5 stupnjeva. Skočila sam u more i iznenadila se kako je toplo, 17 stupnjeva. Ali ubrzo me spopala mučnina, morala sam povratiti kako bih izbacila to iz sebe. Kasnije je bilo sve u redu, ali na dvije trećine puta, kad sam već vidjela francusku obalu, a znala koliko me još plivanja čeka, postalo je psihički teško. Fizički također, počela sam osjećati umor, boljele su me ruke. Onda sam odlučila da uopće neću gledati gdje sam, nego samo plivati, tek svakih sat vremena sam pogledala prema kopnu. Kad sam izašla na plažu, samo sam pomislila – napokon, izjavila nam je Dina. Nije joj bilo lako ni čekati na start.
Došli smo prije osam dana u Dover, odmah je bilo jasno da prije petka neće biti ništa jer je prognoza bila loša. U petak smo doznali da ne mogu u more prije nedjelje, pa smo morali kupovati nove avionske karte, produžiti smještaj, dodala je Dina koja neće odmah na plažu.
Neću danas plivati, moram se prvo naspavati. Nikad se nisam tako umorila. Odmorila sam malo na brodu od Francuske do Engleske, legla sam u dva ujutro, a već u četiri smo morali ustati, pa mi nedostaje sna. A o novim pothvatima neću još razmišljati, okrećem se fakultetu, pa ćemo na proljeće vidjeti hoću li što plivati sljedećeg ljeta, zaključila je Dina. Najteže je ipak bilo mami.
Teško mi je bilo gledati kako se muči u početku, iako je to nastojala sakriti od nas. Morali smo mijenjati plan hidratacije, srećom urodilo je plodom, kasnije je čak i ogladnila. Najteže mi je bilo na kraju, zadnji kilometar je plivala uz pratnju malog gumenjaka jer naš brod nije mogao dalje zbog plitkog mora. Došla je iscrpljena, dehidrirana, pothlađena. Ali srećom brzo je došla sebi, rekla nam je Željana Levačić čiji suprug ni u jednom trenutku nije sumnjao u uspjeh.
Kad je njoj najteže, znan da će završiti. Ona je jednostavno takva. Kad nešto zacrta, to i ostvari. A kad se skinula u kostim po onoj magli i hladnoći, meni je bilo hladno. A još hladnije kad je rekla da je u moru toplo. Izgledalo je kao iz filmova snimljenim po romanima Agathe Cristie. Kasnije se probilo malo sunca, pa smo i mi na brodu na pola kanala skinuli jakete. Nevjerovatno je i koliki je brodski promet između Dovera i Calaisa, četrdesetak trajekata, teretni brodovi, razne službe… Kad smo se približili Francuskoj, jake struje su nas nosile prema jugu. Dina se umorila, usporila, pa joj je bilo hladnije, ali se borila i izdržala do kraja. Kad smo vidjeli da je izašla na kraj, ‘probili’ smo od sriće, ispričao nam je Mladen Levačić.
Levačići se nadaju i ponekom sponzoru, trostruka kruna koštala ih je oko 200 tisuća kuna. Uskočili su grad Solin, Dinin klub daljinskog plivanja Split te mali donatori i prijatelji, ali najveći je teret bio na obitelji.
Dosta smo se zadužili, ali kad vidim ovo zadovoljstvo, znam da je vrijedilo truda, ustvrdio je Mladen Levačić.
