U ponedjeljak, 15. srpnja 2019. pred ulazom u staro splitsko groblje na Sustipanu održana je svečanost otkrivanja spomenika velikanu hrvatskog pjesništva Tonču Petrasovu Maroviću. Nakon toga je u sklopu 65. Splitskog ljeta na Sustipanu izveden Mozartov Requiem.
Prije otkrivanja spomenika u Banovini je održan prijem. Danas se grad odužuje najvećem hrvatskom pjesniku 20. stoljeća koji je ponikao iz Splita i otkupljuje grije počašću zaboravljenim i prezrenim, pokopanim na starome splitskome groblju Sustipan, kazao je gradonačelnik Andro Krstulović Opara na prijemu koji je danas u Gradskoj upravi organiziran za suprugu i kćerku pok. Tonča Petrasova Marovića, Vericu i Mirjanu Marović.
Uz gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća Igora Stanišića prijemu su nazočili članovi Povjerenstva za natječaj za izradu spomenika Joško Belamarić, Kuzma Kovačić, Edo Šegvić, Petar Bilobrk i Damir Grubšić te autor Loren Živković Kuljiš i koordinator projekta Dražen Pejković.
Prema riječima gradonačelnika Krstulović Opare, Gradsko vijeće je 2007. godine prihvatilo inicijativu o podizanju dvadeset spomenika u Splitu, a ovo je prvi sa te liste predloženih. Mi danas imamo jedno dvojstvo u ovoj gesti koja nadam se da će u budućim naraštajima biti protumačena kao otkupljenje. Tonči nam je pomogao u tome, on je 1957. godine kad nije bilo lako u doba režima prkosio i viknuo, poručio je i kad tome pridodamo, kako je kazao, ingenioznost stihova koje nam je Tonči prenio i koje je Loren Kuljiš Živković na najljepši mogući način aplicirao na zid toga groblja onda govorimo o sveukupnosti umjetnosti.
Čitajući njegova djela vrlo brzo sam došao do zaključka da se radi o iznimnom pjesniku i da će bilo kakva moja osobna interpretacija ostati u granici pojedinačne interpretacije, kazao je autor akademski kipar Loren Živković Kuljiš napominjući da je odabrao sustipanski zid zbog direktne komunikacije sa Sustipanom i zbog vidljivosti stihova Tonča Petrasova Marovića.
Moj otac je klasik hrvatske književnosti, svoju antologijsku poemu Sonatu za staro groblje na Sustipanu napisao je u rujnu 1957. godine kad je imao nepune 23 godine. Bio je tako mlad, a tako hrabar, smion, mudar, pošten, plemenit i dobar čovjek. Živio je život poput Joba, on je sam nazvao svoju posljednju knjigu pjesama Job u bolnici, ali i u toj patnji slavio je život, imao je Jobovsku snagu. Samo ljudi veliki duhom mogu i u patnji slaviti život, rekla je Mirjana Marović kćerka pok. pjesnika T. P. Marovića i tom prigodom zahvalila svima koji su pomogli da se ovaj spomenik postavi.
Svečano otkrivanje spomenika velikom hrvatskom pjesniku i književniku Tonču Petrasovu Maroviću u sklopu kojega je i audio-video instalacija Sustipan nastala u produkciji Muzeja grada Splita, nastavljeno je izvedbom velebne mise za mrtve, “Requiem” Wolfganga Amadeusa Mozarta.
