Na konferenciji Nova hrvatska energetska strategija raspravlja se o donošenju strateškog dokumenta energetskog razvoja i ključnim aspektima energetske budućnosti.
Hrvatska treba biti fokusirana na svoje ciljeve koje ćemo definirati strateškim dokumentima. To su niskougljična strategija i energetska strategija. Moramo iskoristiti svoje brojne prednosti, ispraviti pojedine greške i krenuti hrabro putem neiskorištenih potencijala koji su Hrvatskoj na raspolaganju. Obnovljivi izvori energije – da, svakako da. Međutim ne samo vjetar, pogotovo ne na način da se ugrožava ekonomska opstojnost energetskog sustava koji sada moramo interventnim mjerama spašavati. Jedan od vidova obnovljivih izvora energije je i energija sunca, do sada prilično zanemarena, što je posve neobično za poziciju Hrvatske kao mediteranske zemlje, rekao je u uvodnom izlaganju ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović.
Treba istaknuti i projekt jadransko-jonskog plinovoda, kojim se planira dodatno osnažiti sigurnost opskrbe i diverzifikaciju izvora. Sada je vrijeme da se aktivnije krene u realizaciju ovog projekta. To je dogovoreno Memorandumom o razumijevanju četiri zemlje koje ovaj projekt razrađuju. Za kraj treba istaknuti i veliki nacionalni projekt zaštite, uređenja i korištenja rijeke Save od granice sa Slovenijom do Siska. Njegova se vrijednost ocrtava u segmentima zaštite od poplave, socijalnih elemenata, turizma, zaštite voda, ali i u energetskom aspektu, dodao je Dobrović.
Moramo pokazati više spremnosti i odlučnosti u stvaranju nove i dobro osmišljene, ambiciozne energetske politike koja će dati odgovore na izazove pred nama, uvažiti realnosti sve intenzivnijih promjena, te u cijelosti valorizirati naše razvojne potencijale, poručila je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i dala pet smjernica za energetsku budućnost zemlje.
Prvo, hrvatska energetska politika morala bi dinamičnije i konzistentnije pratiti i primjenjivati zahtjeve europske energetske politike. Hrvatskoj nedostaju ključni strateški dokumenti za razdoblje do 2050. Postojeći dokumenti nisu aktualni, ne sagledavaju razdoblje nakon 2020. i ne nude rješenja za aktualne, ali ni za predvidive probleme.
Drugo, hrvatska energetska strategija morala bi uvažiti promjene koje donosi velika tranzicija energetskog sektora, od ugljičnog prema niskougljičnom. Ti procesi duboko mijenjaju odnose u energetici, potiču tehnološki razvoj i industrijalizaciju. Dobro osmišljena i ambiciozna energetska politika prepoznat će ove promjene i iskoristiti ih za napredak i razvoj ne samo energetike nego gospodarstva u cjelini.
Treće, hrvatska energetska strategija mora predvidjeti ključne energetske projekte u koje će se investirati. Ako se ne varam, zajednički nazivnik svih naših hidroelektrana, izuzevši HE Lešće, jest starost postrojenja. Strategijom se, također, moraju dokinuti lutanja u integraciji obnovljivih izvora energije, sustavno razmotriti njihova primjena u proizvodnji toplinske i rashladne energije te unijeti korjenite promjene u sektor biogoriva.
Četvrto, strategija bi morala prepoznati važnost povezivanja hrvatskog plinskog sustava s istočnim susjedstvom (Srbija, BiH). Isto tako, za energetsku sigurnost Hrvatske i srednje Europe od posebnog je interesa izgradnja jadransko-jonskog plinovoda i povezivanje s plinovodnim sustavom TAP. U tom kontekstu, vjerujem kako će nova hrvatska energetska strategija predvidjeti (za Hrvatsku) najprihvatljiviju opciju i model izgradnje LNG-terminala.
Peto i posljednje, ali i prilično važno: strategija bi morala prepoznati kako nam članstvo u Europskoj uniji omogućava bolje iskorištenje geostrateškog položaja. U tom smislu je važno geostrateški položaj države staviti u funkciju energetskog razvoja Europske unije, što od početka mandata zagovaram kroz Inicijativu triju mora i to u još širem kontekstu
Kako bismo realizirali sve navedene ciljeve, moramo se riješiti problema zakočenosti sustava i nemogućnosti donošenja odluka. Borba protiv korupcije bila nam je nužna i potrebno ju je sustavno i dalje provoditi. Nedostaju nam jasno postavljeni kriteriji, procedure, pravila ponašanja, pa i postavljeni ciljevi i strategije, na svim razinama. Takav prazan prostor prepušten je špekulacijama, izrazito naglašenom neargumentiranom i populističkom nastupu interesnih skupina. To je stvorilo klimu u društvu koja nas koči u donošenju odluka i dovodi do opetovanog propuštanja pozitivnih prilika za Republiku Hrvatsku. Taj se krug opstrukcije treba prekinuti kako bi se svi u državi, od dužnosnika do namještenika, trebali prestati bojati odrađivati svoj posao i donositi odluke o svojim svakodnevnim zadacima i aktivnostima, zaključila je Grabar Kitarović.
