U tijeku je javno savjetovanje o Odluci o komunalnom redu u Splitu koje ističe 10. kolovoza. Tom prilikom predsjednik Gradskog kotara Grad Žarko Matijević iznio je sve zahtjeve stanara stare gradske jezgre koji bi se trebali naći u toj Odluci.
‘Internetsko savjetovanje na temu ‘Nacrt prijedloga Odluke o komunalnom redu’ Kotarskom vijeću liči na sprdačinu. Rok za javno internetsko savjetovanje ističe 10. kolovoza. Gradonačelnika i njegovog zamjenika – nema. Pročelnik za komunalu je na godišnjem odmoru, a glavni savjetnik gradonačelnika za komunalu ne želi o tome razgovarati. Razgovarat će se, kaže, na Povjerenstvu, iako nema pojma tko će biti u njegovom sastavu’ .
‘Zahtjeve su oblikovali ljudi koji su ugroženi,ovo je glas protiv ugostiteljskog terora, neučinkovitosti države i politikantstva. Iza njih stoji razum i temeljne ljudske potrebe, a ne politika i diktatura vladajućih koji se ne rukovode razumom, već političkom pripadnošću i partijskom stegom.’
‘Što se tiče dostave, unutar stare gradske jezgre treba dopustiti isključivo primjereno mala vozila na električni pogon ili vozila prilagođena korištenju unutar pješačke zone. Sva ta vozila moraju biti registrirana i koristiti se temeljem ugovora s Gradom i temeljem plaćenih odgovarajućih ugovora/naknada. Tim ugovorima treba regulirati i sate kada se smiju koristiti. Izvan dopuštenih sati, dostava se može obavljati jedino ručnim kolicima na dva točka.’
‘Prijevoz osoba unutar stare gradske jezgre nije dozvoljen. To je pješačka zona i svi idu pješke. To znači da nisu dozvoljeni električni kareti za putnike, bicikli, tricikli, električne dvokolice (registrirane ili neregistrirane), rikše, koturaljke ili skejtovi i sva ostala vozila koja omogućavaju kretanje brže od brzine kretanja pješaka.’
‘Sanitarna inspekcija nema odgovarajuće uređaje za mjerenje razine buke, kao ni dovoljno djelatnika da mjeri razinu buke i kažnjava prekršitelje. Evidentno nisu sposobni spriječiti zagađenje bukom. Stoga se zabranjuje postavljanje i korištenje elektronskih pojačivača zvuka na otvorenom, kao i onih čiji se rad čuje na otvorenom javnom prostoru osim ako to nisu prostori namijenjeni isključivo zbivanjima na otvorenom gdje veliki broj slušatelja treba čuti odvijanje programa odobrenom na tim prostorima. To su razne pozornice i koncertni prostori na otvorenom. I za njih vrijedi zabrana bučenja nakon 23.30 osim ako se ne radi o iznimnim i rijetkim jednokratnim događajima koja je odobrilo nadležno tijelo za korištenje javnih prostora i potpisao gradonačelnik. Sastav, u kojeg obavezno ulazi legitimni predstavnik kotara u kojem se događaj zbiva, i rad ovog tijela regulira se posebnim pravilnikom. Svakog prekršitelja može kazniti komunalni redar, jer se radi o neprimjerenom kršenju javnog reda i mira. Prva kazna je zabrana rada na tjedan dana, uz primjerenu novčanu globu. Za ponovne prekršitelje, kazna je trostruko veća, a ako prekršaj ponove treći put u godinu dana, novčana kazna je u peterostrukom iznosu, i oduzima se dozvola za rad a lokal zatvara. Ako prekršaj radi veći broj ljudi (gosti/korisnici lokala, grupe izletnika, gosti), potrebno je na intervenciju pozvati policiju.’
Zalažu se i za pooštravanje kriterija za izdavanja dozvola za ugostiteljsku djelatnost. ‘Zbrinjavanje otpada također treba strogo kontrolirati, naročito odlaganje ulja za pripremanje hrane. Svaki ugostitelj mora imati spremnike za odlaganje korištenog ulja, kao i ostalog otpada unutar svog prostora. Količina ovakvog otpada treba se odrediti prema prosječnom prometu i prema tome i odrediti veličina spremnika. Svako kršenje ovih odredbi, poput izlijevanja ulja u kanalizaciju treba se drastično kažnjavati jer uništava ionako lošu komunalnu infrastrukturu. Nadležnost treba biti na komunalnom redarstvu uz učešće neučinkovite sanitarne inspekcije.’
Osvrnuli su se i na pitanje sigurnosti i zaštite od požara. Obaveza postavljanja protupožarnih aparata, oznaka za evakuaciju i osiguravanje odgovarajućeg broja hidranata za potrebe vatrogasnih postrojbi treba se strogo kontrolirati od strane vatrogasnih postrojbi, komunalnih redara i sanitarne inspekcije.
‘Pretjeranom komercijaliziranju javnog prostora mora se hitno stati na kraj, naročito u staroj gradskoj jezgri. Otimanje javnog prostora stanarima i njihovim gostima treba prestati, kao i njihovo pretvaranje u pozornice sumnjivih programa i sadržaja. Javni prostor smije se koristiti mimo njemu određene namjene samo iznimno. Opravdanje odstupanja od normalne namjene potrebno je detaljno obrazložiti, potkrijepiti egzaktnim podacima i mjerljivim rezultatima: novcem ili kvantificiranim pokazateljima nematerijalne koristi za stanare kojima je prostor oduzet, kao i Gradu i njegovom proračunu.’
‘Grad Split ima dva Plana upravljanja starom gradskom jezgrom. Nijedan nije usvojen, nijedan se ne primjenjuje. Rezultat je, između ostalog, potpuni nered u komercijalnim djelatnostima, nerazumno veliki broj restorana, zalogajnica, pivnica i kafića koji to nisu, neprimjereno veliki broj bankomata, taksi vozila koja to ne bi smjela biti (da o taksi vozačima ne govorimo). Broj mjesta na kojima novopečeni taksisti ‘vrebaju’ mušterije treba propisima regulirati jer ugrožavaju ionako očajnu situaciju s parkiranjem, a nedopuštenim zaustavljanjem do potpunog zastoja doveli su i bez toga zakrčeni promet u staroj gradskoj jezgri tj. oko nje. Taksi vozilima, između ostalog, treba zabraniti ulazak na javna parkirališta i ograničiti ih na taksi stajališta. Prekršitelje treba drastično kažnjavati jer zloupotrebljavaju ionako slabu prometnu infrastrukturu.’
‘ Plan upravljanja treba odrediti prioritete sukladno strategiji Grada, te definirati prioritetne potrebe onih zbog kojih je napravljen, stanara. Taj plan, kao i svi planovi općenito, treba imati imenovane izvršitelje, kontrolore, dodijeljene odgovornosti, rokove, točke provjere i nagrade tj. sankcije za izvršenje ili neizvršenje. Stoga inzistiramo na usvajanju i primjeni takvog nekakvog Plana upravljanja.’
‘Održavanja nevjerojatno vrijednog resursa , stare gradske jezgre, nema! Ni u zoni A, ni u zoni B. Navodno je za to zadužen Konzervatorski odjel pri Ministarstvu za kulturu. A možda je zadužen Odsjek za staru gradsku jezgru? A možda ni jedan ni drugi? Kako bilo, održavanja nema. A spomenici nulte kategorije, pod zaštitom UNESCO-a, propadaju, zarastaju u korov i kaparu, postaju opasnost za prolaznike i korisnike.’
Potrebno je redefinirati način financiranja održavanja stare gradske jezgre. To nije predmet Odluke o komunalnom redu, ali je značajan element u ostvarivanju nekih njenih odredbi.
‘Čistoća je neslužbeno dobila nalog da sve kante i kontejnere ukloni i da korisnicima dostavi kontejnere i kante (ali ne i vreće) koji će se smjestiti u okućnice i privatne prostore korisnika. Ova odluka trebala bi doći od Gradskog Vijeća i trebala bi se temeljiti na mišljenu i podacima stručnjaka za urbanizam i upravljanje otpadom – temelji li se? Ako je potkrijepljena relevantnim podacima i stručnim obrazloženjima, onda bi trebala citirati tu stručnu argumentaciju i imati oblik odluke Gradskog vijeća.’
‘Ako bi se takva odluka donijela, onda odredbe u poglavlju III. Prijedloga nacrta treba uskladiti s odredbama koje slijede takvu odluku i ispraviti greške poput izraza ‘reciklirani otpad’ kojeg treba zamijeniti s izrazom ‘razvrstani otpad’ u članku 79. Ovdje se izgleda radi o direktivama EU i globama kojima nam prijete za ne usklađivanje s njima. Unatoč tome, stara gradska jezgra, kao veoma specifična zona treba biti izuzeta iz ovih odredbi koje vrijede za ostatak svijeta. Nepostojanje prometnica, dostatnog prostora za prikupljanje razvrstanog otpada i zagušenost pješačkih koridora samo su neke od tih specifičnosti koje staru gradsku jezgru izdvajaju od ostatka Grada. Na gradskoj upravi leži odgovornost da uskladi ovo izuzeće s pozitivnim hrvatskim i europskim propisima.’
