Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije sinoć je zaprimila dojavu o opaženoj jedinki sredozemne medvjedice (Monachus monachus) na predjelu Danče u blizini povijesne gradske jezgre Grada Dubrovnika, što je prva potvrđena dojava o ponovnom pojavljivanju sredozemne medvjedice u akvatoriju Dubrovnika. Javna ustanova je dojavu zaprimila od Danija Dilberovića, koji je medvjedicu slučajno uočio i snimio kamerom dok je snimao ribolov.
Do danas, Javna ustanova zaprimila je više dojava o opaženoj sredozemnoj medvjedici u području Dubrovačko-neretvanske županije i to na području posebnog rezervata u moru i području europske ekološke mreže Malostonski zaljev, kao i u području značajnog krajobraza Rijeka Dubrovačka, u blizini izvorišta rijeke Omble. Međutim, nitko nije uspio jedinku sredozemne medvjedice snimiti, čime bi se službeno potvrdio njen nalaz i prisutnost.
Djelatnici Javne ustanove u suradnji s Udrugom BIOM sudjelovali su u monitoringu ove vrste i njenih staništa na području akvatorija Dubrovačko-neretvanske županije, u okviru kojeg su se osim potencijalnog pronalaska žive jedinke, pretraživale potencijalne lokacije njenog staništa u kojima bi se odmarala ili podizala mlade.
O VRSTI
Sredozemna medvjedica pripada skupini tuljana. Najrjeđi je tuljan na svijetu, a ujedno i najugroženiji sisavac ne samo u Republici Hrvatskoj već i u cijelom svijetu. Prema najpouzdanijim procjenama, na cijelom svijetu postoji manje od 700 jedinki, a na području istočnog dijela Jadranskog mora su zabilježena samo povremena opažanja.
Dobroćudna je i mirna životinja stanovnik Jadrana još od davnina, a narod ju je prepoznajući njenu dobru narav i vrednotu prozvao morskim čovikom ili morskim medvidom.
Sredozemna medvjedica se uglavnom hrani morskim životinjama, i to ribama, glavonošcima i rakovima koje može loviti sve do 200 metara dubine, pa i dublje. Svoju hranu lovi vrlo lako, pomoću oštrih zuba. Ima dobra osjetila, ali samo kad se nalazi u moru. Budući je sisavac i diše plućima, mora izranjati na morsku površinu kako bi udahnula zrak. Ispod morske površine može ostati i do deset minuta te ima mogućnost čuvanja zraka zatvaranjem nosnih i ušnih otvora.
U prošlosti je nemilosrdno lovljena zbog krzna i hrane što je utjecalo na smanjenje populacije. U još goroj situaciji se pronašla proglašenjem štetočine po pitanju ribarstva kada je namjerno ubijana da bi ostalo više ribljeg fonda za ulov.
Nastavak ugrožavanja medvjedice i opstanka vrste uslijedio je i kao posljedica velikih onečišćenja, gradnje na obali i ulaganja u masovni turizam. Sve ovo je utjecalo na njen opstanak i pretvorilo je u jednu od najugroženijih vrsta morskih sisavaca.
