Trećina mladih opravdava nasilje u vezama! Alarmantni su ovo podaci istraživanja koje je provedeno u 12 srednjih škola diljem zemlje.
Petina mladih ima iskustvo nasilja, a isto toliko je priznalo da je i samo bilo nasilno u vezama. Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb je kazala: To je zapravo poražavajuće. Također, činjenica da se radi o jednoj trećini mladih ljudi je jednostavno nepojmljiva iz razloga što se može pretpostaviti da će momci ili djevojke, danas, sutra, kad odrastu te stanove zacementirati u svojim glavama što znači da postoji vrlo velika mogućnost da će momci prerasti u zlostavljače, a žene u žrtve.
I naravno, onda se samo po sebi postavlja pitanje u kakvom mi to društvu živimo?
Živimo, naravno, u patrijarhalnom društvu. To sad zvuči kao špranca ali mi živimo u takvom društvu gdje žene trebaju imati podređenu ulogu, tako se vjeruje. Katolička crkva nam na svakodnevnoj razini šalje upravo takve poruke, biskupi se usuđuju javno govoriti da je žena drugotna jer je napravljena od muškoga rebra, a on je prvotni. Dakle, što trebate tada očekivati ako sustavno, kontinuirano, ajmo reći ružnu riječ – lobotomizirate mlade u ovoj zemlji na vjeronauku s prvotnom i drugotnom, što možete očekivati. Dakle, živimo u društvu koje ženu želi vidjeti ne u karijeri, ne u prosperitetu nego u kuhinji, s kuhačom u ruci, kazala je Neva Tolle.
Čak 30 posto mladih navelo je da poznaje mladića koji vrijeđa svoju djevojku, a 20 posto ih zna za veze u kojima je mladić fizički nasilan.
Da, 20% djevojaka u ovako mladoj dobi već trpi nasilje od strane svog momka. Sad smo opet kod jednog problema, da odnos emotivne veze jer zakon to tako zove, a u običnom žargonu to su momak i cura..dakle, zakon ne prepoznaje nasilje u takvim vezama. Vi djevojku koja je žrtva svog momka s kojim hoda tj. on je zlostavlja, ne možete zaštiti putem zakon protiv nasilja nad ženama jer ona nije obuhvaćena zakonom. Ona je u poziciji da putem privatne tužbe goni svog nasilnika i ona to može samo ako ima puno novaca za odvjetnika kojeg treba plaćati, puno živaca i puno hrabrosti, zaključila je Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb.
Za mišljenje smo pitali i sociologa Bruna Šimlešu: Zakazali smo svi zato što mi imamo nevjerojatno visok prag tolerancije prema nasilju uopće. Prema djeci imamo tzv. ‘odgojne pljuske’. Mi ćemo nekoga prebiti pa ćemo ga tako pametnije odgojiti. Još je tragičnija situacija kad je u pitanju nasilje nad ženama jer imamo dojam da se tu ne treba petljati, neka to oni rješavaju između sebe. Situacija je apsolutno tragična, a nažalost razumljiva jer ako djeca doma vide takvu situaciju, ako vide da tata ponekad lupi mamu i da se na njoj iživljava, onda će oni smatrati da je to normalno, uobičajeno.
Gledano po istraživanju, i nastavnici griješe. Strože kažnjavaju dječake i dodjeljuju im teže fizičke zadatke. Djevojčicama se češće daje da nešto počiste, te se od njih očekuje da budu tiše.
Fizička snaga je imala ulogu u našem društvu ali to kad smo živjeli u pećinama. Danas fizička snaga nema više ključnu ulogu u našem društvu, danas se više ne moramo boriti s veprovima, danas je emotivna inteligencija mnogo važnija za snalaženje u društvu od čiste fizičke snage pa je potpuno suludo da su žene i dalje neravnopravne. Recimo, mi dječaci, kad imamo 3,4 godine i padnemo, mi ne smijemo plakati. Nas se odgaja da ne smijemo plakati, da ne smijemo izražavati emocije. Zašto? Zato što to rade curice. Onda dobiješ malog mangupa od 15 godina ili velikog mangupa od 45 godina koji nema pojma što će sa svojim emocijama. Jedino što mu je dozvoljeno izražavati jesu emocije frustracije i ljutnje i to sa fizičkim nasiljem, zaključio je Bruno Šimleša.
Bruno upozorava – kupujte djeci igračke koje nisu stereotipno određene. Izbjegavajte kupovati isključivo lutke za djevojčice i autiće za dječake: Meni je iskreno žao da moramo razgovarati o tome da svatko dijete može igrati sve uloge u životu i može imati sve poslove. Dakle, bilo bi lijepo kad bi djeci govorili da neovisno o tome jesu li muškarci ili žene da mogu postati sve što žele ako donekle imaju talent za to i ako se dovoljno potrude.
Najvažnije je krenuti od sebe! Za početak – podržite svog sina koji želi postati odgajatelj u vrtiću ili kćer koja želi biti pilotkinja.
