Povodom 90. obljetnice rođenja najboljeg hrvatskog nogometaša 20. stoljeća Bernarda Bajde Vukasa, izaslanstvo Hajduka položilo je vijenac pred Bajdin spomenik na Poljudu.
U nazočnosti članova obitelji Vukas i Hajdukovaca svih generacija, vijenac su položili član Nadzornog odbora Hajduka Nikica Krnić, prvotimci sa 100 službenih nastupa Zoran Nižić i Nikola Vlašić, te najstariji živući igrač Hajduka Tonči Baranović.
Veličina Bernarda Bajde Vukasa ne može se opisati u nekoliko rečenica. Trebala bi knjiga da u nju stanu sva njegova dostignuća. Ali posebno treba apostrofirati njegovu neizmjernu ljubav prema Hajduku sažetu u njegovoj poznatoj izjavi – Da se ponovo rodim, opet bih bio igrač Hajduka. U razgovoru s njegovom suprugom Stjepankom danas sam saznao da je Bajdo “više volio Hajduk nego svoju obitelj”. Činjenica da je došao iz Zagreba i ovdje bio prihvaćen kao da je domaći, a i činjenica da se ponašao na takav način (brzo je proigrao briškulu, trešetu i picigin, u kojem je bio jednako vješt kao na nogometnom terenu, prišapnuo je Hajdukov kroničar Jurica Gizdić), Bajdi daje još jednu kategoriju više u odnosu na lokalne igrače, rekao je za Radio Dalmaciju Nikica Krnić i naglasio kako je Vukas bio jedan od rijetkih igrača koje su svi uvažavali – nikad mu nitko nije zviždao, pa ni najveći rivali Hajduka!
Osvojio je s Hajdukom tri prvenstva – 1950. bez poraza, 1952. i 1955. kad je s 20 golova bio i najbolji strijelac prvenstva. S reprezentacijom je osvojio dva olimpijska srebra i igrao na dva Svjetska prvenstva, 1950. i 1954. Europskih prvenstava tada još nije bilo, prvo je odigrano 1960. Dva puta je nastupio i za reprezentaciju Europe, 1953. protiv Engleske i 1955. protiv Velike Britanije kada je u pobjedi 4:1 dao tri gola. Bio je proglašen najboljim igračem utakmice, dan kasnije njegova je slika krasila naslovnice svih britanskih tiskovina, naglasio je Krnić i zahvalio Vukasu na svemu što je dao Hajduku, za svih 615 utakmica i 300 golova u najdražem dresu.
Bernard Vukas je poseban po još jednoj činjenici. Po njemu su nazvane ulice u oba najveća hrvatska grada, na Sućidru u Splitu i na Jarunu u Zagrebu, zaključio je Krnić.
