U ubrzanom postupku se to vrijeme može skratiti na godinu ili dvije, ali postoje rizici, pojasnila je ravnateljica Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević Alemka Markotić.
Često se spominje da bi drugi val mogao biti na jesen, ali i ne mora. On može biti i za 10 dana, ali vjerojatno neće. Ima puno istraživanja. Četiri cjepiva su u prvoj, a jedno čak i u drugoj kliničkoj fazi. 71 kandidat cjepiva u ispitivanju je još prijavljen Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Nijedan lijek do prije par dana nije dobio nikakvu oznaku da bi mogao biti učinkovit. Sad je to prvo s remdesivirom, američka agencija za lijekove je dala neku vrstu odobrenja za daljnje praćenje kroz kliničke studije. Takav će postupak dok prođe proceduru sigurno slijediti i Europska agencija. Trenutno nema drugih lijekova, a nije pokazao jače nuspojave i imao je neke pozitivne učinke, kazala je Markotić.
Dugotrajne su faze razvoja neškodljivog, učinkovitog lijeka ili cjepiva. Sigurno do jeseni nećemo imati cjepivo ili lijek koji je 100% ispitan po svim procedurama da zadovolji sva pravila da bi ga proglasili učinklovitim i neškodljivim. Možda ćemo dobiti do jeseni neko kandidat-cjepivo koje bi po ubrzanom postupku kao i remdesivir bilo pušteno. I dalje bi se pratila pod vrlo strogim pravilima primjena tog cjepiva. Možda neki od tih lijekova bude kao i remdesivir sa svim tim ogradama pušten u promet, dodala je.
Učinkovito, sigurno cjepivo ili lijek, bez tri godine realno ne možemo biti sigurni da je to nešto jako dobro i jako sigurno. Mora se ispitati na velikom broju ljudi, analizirati ili vidjeti je li to to. Prvo se rade laboratorijska istraživanja da vidite što je od tih supstanci kandidat za neko cjepivo ili lijek. Slijedi ispitivanje na životinjama koje se relativno brzo može ostvariti. Ako je škodljivo za životinje, bit će i za ljude, pa se ne ide dalje u istraživanje. Iza toga ide ispitivanje učinkovitosti, hoće li se javiti antitijela koja bi mogla neutralizirati virus ili će taj lijek ubijati virus. Iza toga ide prva faza kliničkih ispitivanja na 20-100 ljudi. Gleda se neškodljivost, a ne učinkovitost. Škodljivost se može pojaviti i za tri mjeseca. U drugoj fazi bi trebalo biti par tisuća ispitanika, onda se uz neškodljivost ispituje i stvaranje antitijela. U trećoj fazi bi se trebalo ispitati više stotina tisuća ljudi na više kontinenata. Tek onda imate nešto što je sigurno i učinkovito. Onda nastupa četvrta faza, cjeloživotno praćenje cjepiva ili lijeka sve dok on postoji. Prijavljuju se bilo koje nuspojave koje bi se mogle povezati uz neki lijek ili cjepivo. Po normalnom postupku za to treba 3-5-10 godina. Po ubrzanom godinu-dvije, s punom svjesnošću da postoje rizici nepotpune učinkovitosti i određenih nuspojava koje nismo primijetili, zaključila je Markotić.
