Svjetski je dan beskućnika

0
Foto: pixabay.com

Svjetski dan beskućnikaobilježava se 10. listopada. Navedenog dana, organizacije iz čitavog svijeta, na različite načine provode aktivnosti s ciljem senzibiliziranja javnosti za problematiku beskućništva.

Beskućništvo je, nažalost, rastući socijalni problem u Republici Hrvatskoj. Procjene o broju beskućnika u RH se kreću od 1000 do 10.000 ovisno o definiranju pojma beskućnik. Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) procjenjuje da je po definiciji UN oko 2000 tisuće apsolutnih beskućnika, osoba koje nemaju „krov nad glavom“ te borave na javnim mjestima i mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje. Također, procjenjuje se kako je više od 10.000 relativnih beskućnika, koji imaju nekakav „krov nad glavom“, ali bez osiguranih osnovnih standarda zdravlja i sigurnosti.

U Hrvatskoj trenutno usluge smještaja pruža 13 prihvatilišta i prenoćišta u Splitu, Zadru, Rijeci, Kaštelima, Puli, Zagrebu, Karlovcu, Osijeku i Varaždinu te jedan hostelski smještaj Dubrovniku. Ukupni smještajni kapaciteti su za 450 osoba i nedostatni su za zbrinjavanje svih potrebitih, posebno u zimskim uvjetima.

Prihvatilišta i prenoćišta su protekle tri godine, zahvaljujući ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb, razvijale i pružale i druge usluge (dnevni boravci, stambene zajednice, osposobljavanja za zaposlenje, pomoć i podrška u zapošljavanju i socijalnom uključivanju i dr.) s ciljem integracije i socijalnog uključivanja beskućnika, međutim programi prestaju 31. listopada zbog čega će mnogi koji nisu obuhvaćeni smještajem biti prepušteni ulici i sami sebi.

Jedan od trenutno najvećih problema je zbrinjavanje starijih korisnika, teže psihičkih bolesnih, osoba s intelektualnim teškoćama, ovisnika o alkoholu i opojnim sredstvima, mladih koji izlaze iz alternativne skrbi te osoba koje izlaze nakon dugotrajnog boravka u zdravstvenim ili nekim drugim institucijama. Kao i prošle godine, ovogodišnji Svjetski dan beskućnika posvećuje se beskućnicima koji nisu obuhvaćeni smještajem, tzv. skrivenim beskućnicima kojih je najveći broj u Zagrebu, u koji dolaze i iz drugih područja RH zbog slabo razvijenijih socijalnih usluga.