Osam milijardi eura očekuje Hrvatska od turizma u ovoj godini. Ministar Lorencin pohvalio se rezultatima, gotovo osam milijuna turista u prvih sedam mjeseci , što je devet posto povećanje u odnosu na lani. Brojke su odlične, a tko se krije iza tih brojki? Kakvi su nam gosti? Što smo sve od njih doživjeli ovoga ljeta?
Na ova pitanja pokušali smo odgovoriti ovo jutro na Radio Dalmaciji pa smo tako nazvali čovjeka koji je u svakodnevnom kontaktu s turistima, Vjerana Mlačića, informatora u splitskoj TZ. Pitali smo ga što je sve doživio od turista, a on nam je kazao: „Svašta je bilo. Kroz sve ove godine mogli smo kolege i ja knjigu napisati. Od super pitanja do glupih pitanja, do smiješnih situacija naših i stranih gostiju, manje-više nema što nismo doživjeli“. Zamolili smo Vjerana da nam izdvoji neku smiješnu situaciju, a on se sjetio jedne sa špigetom: „Čovjek je bio u nesvijesti na podu, imao je preko 70 godina, mi ludi od brige jer ne znamo je’l mu život ugrožen, a kad je malo došao sebi, onako još ležeći na podu, pogleda patike moje kolegice i kaže joj…’curo odvezana ti je špigeta’, ha ha ha, a mi umiremo od brige hoće li preživjeti ili ne“.
Gospodin Vjeran kaže kako je već godina u direktnom kontaktu s našim gostima pa se tako naslušao i smiješnih pitanja. Evo što nam je otkrio: „Dakle, pitali su me..’Ima li plaža na otoku?’, pa su me pitali za Split ‘Gdje mogu ići sjesti na kamen uz more?’, pa onda me onda jedan Englez pitao ‘Gdje je mjesto u gradu gdje mogu stajati na jednoj nozi?’, ha ha ha“.
Na ovakva pitanja teško se suzdržati, a o tome nam je Vjeran kazao: „Jednostavno moraš imati tu nekakvu dozu samokontrole. Nekad je stvarno teško. Jednom sam morao otići u drugu prostoriju kako bi se ismijao tamo jer kolega je sa Španjolkama pričao na četiri jezika, to je bilo nevjerojatno, kombinirao je talijanski, španjolski, engleski, hrvatski i to je bilo tako smiješno da sam morao otići u drugu prostoriju jer više nisam mogao izdržati“.
Vjeran je napomenuo kako posebno zna biti smiješno kad stranici pokušavaju izgovoriti neku našu adresu ili ime lokaliteta pa ga je tako jednom jedna strankinja upitala zna li gdje je Tomika Stajn. Poslije je shvatio da je gošća tražila Tomića Stine! 🙂
Bilo je i neugodnih situacija, priča nam Vjeran, recimo kad je njegova kolegica bila verbalno napadnuta od strane zašto mu je pauk digao automobil. Rekao je da zna da se nepropisno parkirao ali bio je ljut jer nisu digli ni automobil prije ni poslije njegovog, nego baš njegovog limenog ljubimca. „Mi smo turistički info centar i nemamo veze s paukom i to je bilo baš drsko i bezobrazno. Isto tako kad su gužve na autocestama, koje uopće veze nemaju s nama, ljudi dođu nervozni nakon tog silnog čekanja i onda im mi poslužimo kao ispušni ventil. Dnevno svatko od nas razgovara s preko stotinu ljudi tako da su ovakve situacije neminovne“, dodao je Vjeran pa nam otkrio nešto o Francuzima: „Ne valja generalizirati, ali 90% Francuza koji dođu na naš ured obavezno prvu kažu ‘I’m French’. To iz nekog razloga vole obavezno istaknuti. Na to smo se već naučili, međutim, kolegi je došao nijemi Francuz te ga je pokretima ruku zamolio za komad papira kako bi mu napisao pitanje. No, prije pitanja napisao je ‘I’m French’ 🙂“.
Zanimalo nas je tko su najbolji gosti! Vjeran kaže da su to Amerikanci i Australci. „Australci jer su redovito najbolje volje, a Amerikanci jer su to jedini ljudi koji te prvo pitaju govoriš li engleski i onda ti na tome zahvale. Talijani su dosta zahtjevni po pitanju informacija. Čudo je koliko toga ih zanima, bit će zahvalni na kraju ali su iscrpni, detaljni te manje-više očekuju da im pomognemo u svemu, čak i one stvari koje bi ja sam sebi isplanirao, njima ih pomažemo organizirati ali su, ponavljam, na tome zahvalni“, kaže Vjeran.
Što je s domaćim gostima?
„Najljepše i najteže situacije smo doživjeli s lokalnim ljudima. Splićani ali i Hrvati općenito su izuzetno temperamentni, bilo to pozitivno ili negativno..i onda ljudi dođu pa im mi budemo ispušni ventil za bilo koji problem u državi jer mi smo tu, ne možemo pobjeći od pulta pa znaju da ćemo slušat. Svatko od nas u info-centru ima bar jednu osobu koja redovito dolazi jednom ili dva puta tjedno kako bi se ‘ispovjedila’. Meni dolazi jedan gospodin sa svojim idejama, vizijama, snovima, prošlosti i onda im je to tako nekako zgodno nama se ispovjediti ali to traje i traje i nekad bude iscrpljujuće“, kaže informator u splitskoj TZ, Vjeran Mlačić.
Zaključak Vjerana je da je većina gostiju ipak jako dobra pa je za kraj naveo još jedan lijepi primjer: „Došao mi je jedan stranac i pitao me gdje ima kupiti maslac od kikirikija. Uputio sam ga gdje treba ali još ga je zanimalo jesam li kad taj maslac od kikirikija probao u kombinaciji s marmeladom. Rekao sam da nisam ali da ću probati. Otišao sam na pauzu, a kad sam se vratio, čekala me bublica, već namazana, naravno s maslacem od kikirikija i marmeladom.“
