16-godišnji Franko Grgić vratio se iz Mađarske gdje je na Svjetskom prvenstvu osvojio naslov svjetskog juniorskog prvaka na 800 i 1500 metara slobodno. Iz Budimpešte se vratila i cijela hrvatska juniorska ekspedicija te su u Zagrebu održali press konferenciju. “Rezultat i medalja su me iznenadili, ali to je bio samo jedan trenutak. Kad sam ušao u cilj bio sam iznenađen. Onda shvatio da smo za to trenirali. To je sad već normalno. Ovaj rezultata je dobar, ali već sad se sleglo, počinjem razmišljati o nekim drugim rezultatima”, izjavio je Grgić.
“Prvenstveno se želim zahvaliti treneru (Mati Ružiću), kolegi Marinu Mogiću, jer bez njega ne bi bilo ni mene, ni njega bez mene. Zahvalio bih se svima koji su tamo bili uz mene i bodrili me. Zahvalio bih se svome klubu Jadranu, fizioterapeturima…”
Iako je na 800 metara imao žešću konkurenciju, Franko je uvjerljivu pobjedu na 1500 metara okarakterizirao težom utrkom, a pojasnio je i zašto.
“Nakon prvih 400 osjetio da sam pao u tempu. Znao sam da moram pojačati. Svakih 50 metara sam pojačavao, a zadnjih 350 je bila bomba. Nisam bio siguran da mogu tako brzo plivati, jer sam bio i ozlijeđen. No, na rasplivavanjima su pokazatelji bili da mogu.”
Grgićev trener Mate Ružić pohvalio je i ostale članove reprezentacije, zahvalio im za podršku te istaknuo da se uoči natjecanja nisu zamarali očekivanjima.
“Došli smo bez kalkulacija i planova. Liste prijava nemaju veze s onim što će događati u bazenu. Konkurencija je bila vrlo jaka. Rezultati idu sve bliže seniorskom plivanju i možemo vrhunske juniorske rezultate poistovjetiti sa seniorskim”, izjavio je Ružić priznajući da mu je ovo najveći trenerski uspjeh u karijeri.
“Ovo je jedna odlična kontrolna točka. Sad ćemo uzeti nekoliko dana odmora, a onda počinju pripreme za Olimpijske igre u Tokiju”, rekao je Ružić.
Iako je Franko doista otplivao svjetsku utrku i za seniorsku razinu, Ružić tvrdi da tu treba ipak ukalkulirati i činjenicu kako Grgić nije morao u Budimpešti plivati kvalifikacije te da je to sljedeći korak koji ga čeka kao veliki izazov na Olimpijskim igrama, za koje su Grgić i Mogić već odavno ispunili normu.
Frankovo spominjanje Marina Mogića, drugog splitskog dugoprugaškog dragulja nije slučajno, jer je i četiri godine stariji klupski kolega i sparing partner bio u Budimpešti, ali kao navijač, proživljavajući svaki zaveslaj s Frankom.
“Naše prijateljstvo i suradnja počela prije još prije pet-šest godina. Kad smo prešli u Jadran, kad sam vidio kakve rezultate ima, onda sam pomislio ‘ako može on, zašto ne bih i ja’. Gura on mene, guram ja njega”, kazao je Franko o Marinu Mogiću.
Iako još dvije godine ne mora razmišljati o upisu na fakultet, nakon sjajnih rezultata koje je isplivao, javila su mu se s ponudama mnoga američka sveučilišta. No, Grgić nije jedan od onih koji u Americi vidi svoju plivačku budućnost.
“Ja bih najradije ostao u Splitu. Imam sparing partnera i dobrog trenera. Iskustvo me uči da svi koji se vrate iz Amerike, ne vrate se bolji.”
