Nakon što je u 20 godina promijenio 28 klubova u 17 država na tri kontinenta, Bruno Šundov prvi će put zaigrati za seniorsku momčad košarkaškog kluba Split. Debitirat će u nedjelju u 18 sati protiv Cibone u osmini finala Kupa Krešimir Ćosić.
Doma je uvik neka druga dimenzija. Meni je želja bila već odavno zaigrati za Split, kažu da nikad nije kasno, pa ću debitirati na zalasku karijere. Jako se veselim, ljudi me na ulici pitaju zašto još želim igrati, ali imam neki svoj cilj. Moram za Split nekad nagdi nešto odigrati. Sad je došlo vrime i zahvaljujem se Upravi i treneru na razumijevanju, baš se veselim što sam doma. S trenerom Skelinom se znam cijeli život, još od mojih kadetskih dana kad mi je bio trener, ostali smo u korektnim odnosima, igrao sam za njega i u belgijskom Pepinsteru. U kakvom sam stanju pokazat će vrijeme, tu sam da dam ruke, a ne da uzimam bilo kome minutažu. Da pomognem tim mladim momcima i budem trenerova desna ruka i u svlačionici i na terenu, rekao je Šundov mjesec dana prije svog 38. rođendana. Otkrio je da će mu Split biti zadnji klub u karijeri.
To je to. Svi me pitaju zašto još ne odem u dvije-tri zemlje, kontinenta, ali kanite me se, došao sam u Split i više ne idem nigdje. To mi je bila želja od malih nogu da zaigram za seniore, stjecajem okolnosti nije se desilo ranije, ali sada sam tu i baš se veselim. Ugovor je na nula kuna, tako smo željeli i klub i ja, igrat ću volonterski i neću opteretiti klupski budžet. Želim i na taj način pomoći Splitu. Momci treniraju 30-40, ako ne i 50 % bolje nego što igraju, treba taj intenzitet pretočiti na utakmice. To se tu i tamo dogodi kad povedu 15-20 razlike, ali tu slobodu moraju imati i kad je egal. Tu mogu pomoći svojim iskustvom, da usmjere potencijal koji definitivno imaju. Treba otpustiti ručnu kočnicu, polusezona je bila takva kakva je bila, ali sad idu utakmice koje se na kraju broje, dodao je Šundov, koji je neko vrijeme trenirao i s Cibonom.
Želja mi je ostati u košarci, nebitno u kojoj ulozi. Nisam tip koji će otvoriti kafić i biti kao neki gazda. U Zagrebu sam navratio do Saveza, upisao Višu trenersku. Andrija Žižić mi je prijatelj, skupa nas je Skelin trenirao u juniorima Splita. Kad je skužio da sam u Zagrebu predložio mi je da treniram s Cibonom, bio sam s njima petnaestak dana. Ante Nazor unio je novu živost i energiju u momčad, na treningu grizu parket, igraju jako agresivno i neće nam biti lako. Moramo mečirati njihovu energiju da bismo mogli pričati o košarci. Igraju presing po cijelom terenu, vrše pritisak, kao 12 gladnih zvijeri. Ne budemo li odgovorili na to, imat ćemo velikih problema. Ali ako do zadnje četvrtine budemo u egalu s njima, imamo veliku šansu za pobjedu. Pratio sam ih, imaju tendenciju da padaju u završnih 6-7 minuta. Nije ni Split bajan po tom pitanju, ali naša energija, ako mečiramo njihovu agresivnost, daje nam priliku za prolazak na završni turnir, najavio je Šundov koji ne krije da mu je doma ipak – najljepše.
Bio sam jutros do Vidilice, popio kavu. Puše vitar, nema pasa, smrza san se ko mali miš. Zadnjih 20 godina zimi nisam bio u Splitu. Kad san doša u Zagreb mater mi je prvo poslala dvi jakete busom jer mi je bilo hladno. Navika san na lito, zadnjih 4-5 godina u Dubaiu, pa liti dođen doma. Zima u Splitu mi je novost, uživam u svakom danu, dignem se ranije jer volim jutro, zore, izlaske sunca. To me čini veselim. Najljepši košarkaški dani su mi definitivno bili u Španjolskoj. Kultura igranja, sporta, navijanja, kvaliteta života… Oni imaju sve za život sportaša: Svaka država ima neke pluseve i minuse, ali oni imaju sve. A tamo sam došao odmah nakon NBA lige gdje sam sjedio na klupi, tu sam sa 24-25 godina počeo igrati košarku. Kad igraš pred punom dvoranom i kad se tebe nešto pita, kad uzmeš taj zadnji šut, to je prava stvar. Ali doma je najlipše, daleko od toga, zaključio je Šundov.
