Kako je biti Splićanin u Zagrebu?

0

Grad Zagreb ovog je vikenda proslavio svoj dan! Bilo je puno Splićana koji su tamo feštali jer je, otkako su se doselili u Zagreb, to postao i njihov grad u koji su se doselili iz raznih razloga. O tome u svojoj knjizi „Splićani u Zagrebu“ govori Mario Nepo Kuzmanić koji je zabilježio i prvog splitskog Zagrepčanina.

„Prva osoba za koju sa sigurnošću znamo da je iselila iz Splita u Zagreb je Natko Nodilo koji je bio veliki narodnjak, pobornik narodnjačke ideje, pobornik ujedinjena Dalmacije i Slavonije. Bio je progonjen od autonomaša. Sklonio se u Zagrebu gdje je predavao povijest i gdje je umro 1912. godine“, otkriva nam gospodin Mario.

Osim Natka Nodila, puno je Splićana koji su se ostvarili u svojim karijerama ili obiteljskom životu pod zagrebačkim nebom. Duga je povijest tih selidbi. Mario Nepo Kuzmanić u svojoj knjizi konstatira da je početak iseljavanja iz Splita u Zagreb bio u 19. stoljeću. Puno je onih koji su iz Splita odselili u Zagreb, pa im je teško i reći jesu li Splićani ili Zagrepčani. Do intenzivnijeg iseljavanja došlo je nakon Prvog svjetskog rata. U Zagrebu je bilo Sveučilište, odlazilo se na studij, a može reći da su u naš glavni grad iseljavali svi oni kojima je splitski „okvir“ bio preuzak. Nakon 1985. godine dominira odlazak u Zagreb koji je vezan za egzistencijalne probleme, kaže nam Kuzmanić te dodaje: „1857.godine Zagreb je 1,5 put veći od Splita da bi nakon toga do 1948. rastao i tada postao šest puta veći od Splita. Nakon toga Split počinje rasti pa je 1991. bio samo 3,7 puta manji od Zagreba da bi nakon toga Zagreb ponovno počeo brže rasti te 2011. bio 4,8 puta veći od Splita.“

Pitanje je vremena kad će Zagreb ponovno biti šest pa i više puta veći od Splita. Veliki grad je veliki izazov. O životu u Splitu i Zagrebu priča nam splićanin Andro Krstulović Opara koji je s mjesta ravnatelja Galerije Meštrović u Splitu otišao u ured predsjednice republike. Evo što nam je izjavio: „Ja sam po drugi put u Zagrebu. Prvi put nakon studija ostao sam 17 godina, a 2002. sam se vratio u Split gdje sam osnovao obitelj, stvorio prijateljstva te odradio lijepi dio svoje karijere. Međutim, nova ponuda predsjednice Republike se ne odbija tako da u pravom smislu riječi to nije selidba nego rad u Zagrebu. Kad god mogu, nastojim vikendom biti u Splitu sa svojom obitelji i prijateljima.“

Knjiga „Splićani u Zagrebu“, praktički, analizira cjelokupnu povijest Splita i Zagreba. Predstavljanje je večeras u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u 18 sati!

Gospodin Andro Krstulović Opara kaže kako je puno ljepše i ugodnije djecu odgajati i gledati ih kako rastu u podneblju iz kojeg si sam potekao te je to bio jedan od razloga zašto se nakon 17 godina, što studija što rada, vratio u Split. No, zanimalo nas je što Split može ponuditi Zagrebu.
„Split u kulturnom i gospodarskom smislu Zagrepčanima može ponuditi jako malo i to je ono na čemu Splićani u Zagrebu moraju raditi kako bi pomogli svom gradu. Nažalost, grad je u upao u neku svoju melankoliju, bavi se jeftinim turizmom, nema strategiju razvoja, konkurentan je s jeftinim masovnim turizmom od kojega nema velike koristi. No, Split može ponuditi ljepotu, toplinu, iskrenost, vedrinu i temperament i veliki ljubav. To je ono po čemu je Split bez premca.“