Obilježava se „Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa“

0

Naša je zemlja trenutačno prva u svijetu po broju presađenih organa jetre i bubrega, te druga u presađivanju srca. Lista čekanja smanjenja je u posljednjih pet godina za gotovo 40 posto. Samo prošle godine doniranjem organa spašeno je gotovo 350 života.

Mirela Pandžić iz udruge „Transplant“ je kazala: „Hrvatska ima zakon, zakon pretpostavljenog pristanka gdje smo svi darivatelji ako se za života nismo izjasnili da to ne želimo biti.“

Što se sve može transplantirati?

„Bubrezi, jetra, gušterača, pluća, rožnice, kosti, apsolutno sve što se može razboljeti kod čovjeka, može se i transplantirati.“

Na listama čekanja u Europi na transplantaciju čeka više od 50.000 ljudi. Tko u Hrvatskoj ima pravo na transplantaciju?

„To su vam najobičniji ljudi, najobičnija djeca iz najobičnijih radničkih obitelji, to nisu bogataši, to nisu ljudi koji su zbog toga što imaju puno novaca dobili priliku da dobiju organe za transplantaciju. Svatko u Hrvatskoj, ali svatko ako se razboli jer ravnopravan na listi i može računati da će dobiti novi organ tj. da će biti transplantiran bez ikakve diskriminacije po bilo kojoj osnovi.“

Na stotine bolesnika, možda i vaših susjeda, poznanika, u ovom trenutku, čeka transplantaciju bubrega, odlazi na dijalize, bori se i čeka poziv…sljedeći ste na redu, dobit ćete nečiji bubreg. Pokušajte zamisliti da vam ostatak života ovisi o toj vijesti!!! Tanja je s nama podijelila sjećanja na taj dan kad je nakon cjeloživotne bolesti saznala da će dobiti novi bubreg: „Taj trenutak ne mogu nikako zaboraviti. To je osjećaj toliko sreće..evo napokon idemo, krećem u novi život. I doista, transplantacija je protekla savršeno uredu, već za vrijeme same operacije bubreg je proradio i evo već je 10 godina prošlo od kada uživam u dobroti nekog čovjeka koji je nažalost poginuo.“

Tanja, znate li išta o tom čovjeku?

„Nemam podatke o tom čovjeku ali iz zahvalnosti se svake godine trudim na današnji dan nekako motivirati i druge ljude na darivanje organa. Svaki put, u mojim molitvama taj čovjek je uvijek prisutan.“

Hvala Tanji na njenoj priči, potaknula nas je sve na razmišljanje i vjerojatno mnoge upravo svojim pričom inspirirala da barem promisle žele li nakon smrti, doniranjem organa, spasiti živote.

Koliki je čin milosrđa spasiti nečiji život darivajući organe, kazala nam je Mirela Pandžić iz udruge „Transplant“: „Jako puno je i Papa Ivan Pavao II. svojim stavom da je grijeh pokopati sve što može pomoći živome, pomogao da javnost shvati da je pomaganje bližnjemu čin milosrđa, čin ljubavi i to je nekako po meni jedan od bitnih razloga zašto Hrvatska ima tako dobar odaziv na pitanje o tome da li bi ili ne bi darivali organe svojih bližnjih nakon moždane smrti.“

Kao što nam je Hrvatska ima Zakon pretpostavljenog pristanka, po kojem smo svi donori ukoliko se prije ne izjasnimo suprotno. Zanimalo nas je ima li takvih?

„U Ministarstvu zdravstva postoji negativna lista tj. lista ljudi koji su odbili biti donori. Moram istaknuti da ti ljudi, iako su na listi onih koji ne žele darovati svoje organe, a zatreba im iz nekog razloga novi organ jer su im npr. otkazali bubrezi ili jetra, njih ne diskriminiramo, nego ih također stavljamo na listu onih koji čekaju organe iako su izjasnili da ne žele biti darivatelji. Oni ipak tada pristaju na transplantaciju i žele dobiti organ.“

Unatoč tome brojke pokazuju suprotno. Lista čekanja od 2010. godine u Hrvatskoj se smanjila za gotovo 40 %. Na jetru se čeka 15 dana, na bubreg manje od godinu, a na srce u prosjeku 70 dana. I lipo je znat da smo bolji od svijeta…