Kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije, Roko Leni Ukić, koji trenutačno igra u Antibesu javio nam se u ”Jutru na Dalmaciji” i osvrnuo se na stanje s koronavirusom u Francuskoj. Ta zemlja je trenutno peta na svijetu po broju umrlih od korone.
”Pa znate što, je možda peta, međutim jako dugo je bila druga, iza Italije, tako da taj broj ne raste eksponencijalno kao što je u nekim drugim zemljama. Ovdje su vrlo rano uveli rigorozne mjere, tako da smo mi već dva tjedna u potpunoj karanteni. Policajci su na ulicama, kazne su velike, čak i zatvorske ukoliko se ponavljaju prekršaji, tako da su Francuzi jako ozbiljno shvatili situaciju. To mi daje neku nadu da će malo prije i izići iz te neke velike krize za razliku od nekih drugih zemalja koje su kasnile s tim rigoroznim mjerama.”
Na pitanje kakva je situacija s izlaskom do dućana, Ukić je odgovorio:
”Možeš sam sebi napisat neki papir na koji staviš datum i svoj potpis i maksimalno vrijedi sat vremena. Taj papir ti je kao opravdanje da možeš izići kupiti namirnice, čak možeš napraviti jogging. Ima nekih 4-5 točaka koje vrijede, npr. ukoliko imate kućnog ljubimca možete ga prošetati i uvijek je uvjet da moraš ići sam. Znači nema nikakvog grupiranja, čak niti unutar obitelji.”
Ukićeva djeca, 12-godišnja Sara i 10-godišnji Luka su krenula očevim stopama. Kćer trenira plivanje, a sin košarku. Poput svojih vršnjaka u Hrvatskoj i oni trenutno u Francuskoj pohađaju on line nastavu.
”Imaju tu on line nastavu. Mi ih ujutro ne vidimo, oni su u svojim sobama, za laptopima, od 9 do 14 sati i oni to rješavaju sa profesorima, sve što imaju. Tako se to ovdje rješava, imam potpuno povjerenje šta se tiče školovanja u njih i nikad do sada nije bilo nikakvih problema. Kažu da sve ide po planu i da nema potrebe da žena ili ja s njima učimo ili da ih dodatno provjeravamo.”
Poput oca Zorana, legendarnog bubnjara Daleke obale, i Roko obožava svirati bubnjeve za koje u vrijeme karantene ima više vremena.
”Pa jesam, sviram stalno, to mi je sad isto dobra zanimacija. Sad kad imam vremena mogu pročitat i koju knjigu više, pogledat neki film više. Kuća je sigurno čišća nego inače (smijeh), kuha se više kući, društvene igre i slično. Nije svako zlo za zlo, nekad nas ovakve stvari prisile da se više zbližimo međusobno. Međutim, ipak se svi skupa nadamo da ćemo se brzo vratiti u normalu, ali da treba maksimalno ozbiljno shvatiti situaciju i pridržavati se uputa koje je netko pametniji, informiraniji od nam daje, to svakako.”
