Međunarodna znanstveno-stručna radionica na temu „Iskorištavanje nafte i plina iz podmorja: koristi, prijetnje i izazovi“, koja je počela na splitskom Ekonomskom fakultetu, neće odgovoriti na pitanje hoće li se u Jadranu naći naftne platforme, ali sigurno će javnosti približiti projekt istraživanja i eksploatacije nafte i plina iz podmorja.
Vruća tema posljednjih nekoliko mjeseci sagledat će se sa znanstvene strane ne prejudicirajući stav ni za ni protiv, na dvodnevnoj radionici u organizaciji splitskog Sveučilišta i TIEMS-a, međunarodne neovisne udruge za upravljanje izvanrednim situacijama koja se bavi sprječavanjem ekoloških i drugih katastrofa. „Preuzmite kontrolu nad situacijom, moj je savjet Hrvatskoj“, rekao je na početku dvodnevne radionice norvežanin Harald Drager, predsjednik međunarodne neovisne udruge za upravljanje kriznim situacijama. Savjetovao je i da se pripremimo za incidentne situacije kojih će sigurno biti. Ministar gospodarstva, Ivan Vrdoljak u svom uvodnom izlaganju istaknuo je kako imamo šansu krenuti na vrijeme u istraživanje i iskorištavanje: „Želimo samo komunicirati, staviti temu na stol i govoriti o koristima. Četiri milijarde kuna investicija, dvije i pol milijarde domaće komponente. Druga korist jest da nema budućnosti bilo kakve intenzivne energetske industrije u Hrvatskoj bez novih energenata. Ni Rafinerija, ni Petrokemija.. Deseci tisuća radnih mjesta, fakulteta, srednjih škola, vezanih struka..nažalost neke smo industrije izgubili upravo zbog cijene energenta. Izgubit ćemo sve ako ne damo sami sebi šansu.“
Treća prednost, prema ministru Vrdoljaku, je u tome što možemo postaviti najbolje ekološke standarde i prodavati „know how“ susjedima: „Zašto u nečemu ne bi bili najbolji. Zašto ne bi postavili najbolje tehnološke i ekološke standarde, vodili najotvoreniju i najpošteniju proceduru, najtransparentniju prema javnosti i prodavali znanje kao konzultanti kolegama u Crnoj Gori, Albaniji, Cipru, Malti…Budimo zemlja koja je počela od nule, razvijala se formalno-pravnim zakonodavnim okvirom, uključivala u rasprave javnost, znanstvene institucije, struku, ajmo se potruditi tako, meni je to izazov. Volio bih se pohvaliti s tim.“
Najavio je i kako će Vlada do ljeta donijeti Zakon o sigurnosti priobalnog istraživanja i eksploataciji ugljikovodika, te se dodatno osigurati da ima kontrolu nad bušenjem Jadrana: „Uključit ćemo sve koji nešto znaju, stavit ćemo u ugovore i studije sve što treba staviti. Ne žurimo se, možemo istraživanje i produžiti godinu dana, možemo skakati po glavama za nove standarde, nije problem ali ne smijemo stati. Svaka odluka donosi rizik ali daleko najveći rizik je ne raditi ništa i stati.“
Moderatori radionice su predsjednik povjerenstva Sveučilišta za suradnju s Agencijom za ugljikovodike i prorektor splitskog Sveučilišta, Alen Soldo te predsjednik organizacijskog odbora radionice i direktor TIEMS-a , Ranko Britvić, a predavači su uz domaće stručnjake, međunarodni znanstvenici i čelnici nevladinih udruga s različitim temama od energetsko gospodarskih aspekata, zakonskih mjera, sigurnosnih obveza, društvene odgovornosti i uloge civilnog sektora.
Norveška je počela vaditi naftu iz mora 60-tih godina prošlog stoljeća i u tome ima veliko iskustvo. To iskustvo progovara i iz predsjednika međunarodne neovisne udruge za upravljanje kriznim situacijama, Haralda Dragera, koji je na radionici poručio ministru Vrdoljaku: „Sigurno će biti incidenata kada počnete eksploatirati naftu i plin, međutim najvažnija je pripremljenost za takve situacije. Zakonodavstvo, sigurnost i ponovo kontrola…to je moja poruka ministru. Preuzmite je i ne dopustite nikome da vam priča lijepe priče, procijenite ih sami za sebe i nikada nemojte izgubiti kontrolu.“
Sustav zaštite i monitoringa u Jadranu postoji, ali nitko ne vjeruje da on funkcionira, rekao je predsjednik povjerenstva splitskog Sveučilišta za suradnju s Agencijom za ugljikovodike, Alen Soldo, te je pozvao da iskoristimo ovaj projekt kako bi razvili efikasan sustav zaštite, jer ako mi i nećemo bušiti Jadran, Albanci i Crnogorci hoće: „Puno je veći problem ako se dogodi neki incident u Crnoj Gori nego nama na srednjem Jadranu, upravo radi strujanja. Sve ono što se dogodi u Albaniji i Crnoj Gori automatski utječe na cijeli naš južni Jadran tj. na našu istočnu obalu Jadrana. Samim time svjesni smo da mi moramo stvoriti kriterije, standarde nadzora i zaštite Jadrana jer ako mi to ne uradimo onda znači ostavljamo Albancima i Crnogorcima da osmisle svoje standarde koji će utjecati na naš dio Jadrana.“
Preko 150 bušotina je s hrvatske strane Jadrana, a preko 1300 kod naših susjeda Talijana, sve to bez ijednog izljeva nafte u proteklih 50 godina, jedan je od razloga zašto bismo se trebali upustiti u ovaj projekt prema akademiku Igoru Dekaniću s Rudarsko-geološkog naftnog fakulteta u Zagrebu: „Katastrofe se događaju, međutim, one su relativno rijetke. U naftnoj industriji je svaka velika katastrofa na neki način rezultirala postroživanjem procedure. To se dogodilo u Santa Barbari 1967. ali je to sanirano. Da’l ste vi prestali vozit automobil ako ste pročitali vijest da je netko poginuo u prometnoj nesreći? U dosadašnjih 30-40 godina iskustva, skoro 1500 izbušenih bušotina, sve skupa s Hrvatske i Talijanske strane, nije se ništa dogodilo!“
Projekt je neozbiljan, tvrdi član povjerenstva za suradnju s AZU-om, Neven Šerić, jer nije napravljena niti osnovna studija isplativosti. Dodao je i kako nas mogući ekološki incident poput onog kakav se nedavno dogodio u Kaliforniji, može dovesti u situaciju težu nego u Grčkoj: „Zanemarivanje vrlo ozbiljne metodologije i procjene koji su naši rizici i u konačnici što moramo razvit. Oko talijanskih platformi imate brodove koji svakodnevno patroliraju. Mi nemamo brodove osim ‘Mohorovčića’ za ophodnju granice. Ako mi kod istraživanja dopustimo da nemamo kontrolu nad isplakama koje su toksične, to će završavat u moru. Puno je tih elemenata prije kojih bi ja kao znanstvenih morao reći da je to projekt za kojeg ja dižem ruku.“
Radionica se nastavlja i sutra, a predviđeno je da završi donošenjem određenih zaključaka.
