40 tisuća maturanata danas slavi kraj srednjoškolskog obrazovanja. Lani je bilo ukupno 29 intervencija hitne pomoći od kojih se u 24 slučaja radilo se o konzumiranju prevelike količine alkohola, a u ostalih pet radilo se o lakšim ozljedama. Kad vide ove brojke, sigurno ni jednom roditelju nije lako proživjeti današnji dan.
Pitanje je gdje su neki pogriješili? Mora li to biti tako opasna proslava? Psihologinja Mirjana Nazor kaže: „Na neki način slavljenje mature kao da je izjednačeno s određenom razularenošću, da se mora opiti, prosipati šećer, brašno ili nešto razbijati. Čini mi se, nažalost, da su tu najmanje krivi mladi. Bojim se da smo ih mi, kao učitelji, kao roditelji, do sada slabo podučavali kako se zapravo veseliti…da ne mora čovjek popiti određenu količinu alkohola da bi bio veseo, da postoje neki drugi načini kako se možemo veseliti. To se, naravno, ne može naučiti preko noći.“
Očito je da moramo nešto hitno mijenjati jer kad nam dijete pijano dođe na vrata možda može biti kasno. Profesorice, kako ste vi proslavili svoju maturu?
„To je zaista bilo jako davno. Sjećam se da sam u Zagrebu maturirala. Prošetali smo od naše gimnazije do tadašnjeg Trga Republike, današnjeg Bana Jelačića. Tamo smo nešto otpjevali, onda smo se vratili kućama. Navečer smo bili na večeri s razrednicom i sa još nekoliko profesora, a negdje iza ponoći, mislim da smo se rastali. Uz nešto plesa i..naravno da se konzumirao alkohol ali naprosto tad nije bio đir biti mrtav pijan, ponašali smo se na malo drugačiji način nego danas“, rekla je psihologinja Mirjana Nazor.
Naše starije kolege se prisjećaju njihovih, ne baš tako davnih Norijada, za koje kažu da su bile puno mirnije nego danas. Npr. pjevalo se u dvorištu nekadašnje „Realke“, skoro sve same žene (smjer odgojno obrazovni) plesalo se, pozdravljalo prolaznike, išlo se na piće na Rivu, šetalo se Peristilom, a neki se sjećaju da su pjevali „Ako me ostaviš“ na sav glas i da im je baš bilo lijepo, lijepo, sve bez kapi alkohola!!!
Osim nerviranja zbog Norijade (čast iznimkama), roditelji su pod dodatnim stresom zbog skore Državne mature svoje djece, pa upisa na fakultet itd..
Pitali smo psihologinju Mirjanu Nazor je li zaista potrebno ovakvo nerviranje ,roditelja te što im savjetuje?
„U koliko je dijete do sada funkcioniralo više-manje adekvatno u školi i bilo uspješno, onda zaista nema potrebe bojati se mature i misliti da je to sad neki posebni bauk. To je naprosto kraj jednog puta“, kaže Mirjana Nazor.
Što je s maturantima? Je li potrebno da toliko (na repeticije se u nas obrne na milijune kuna) plaćaju roditelji za poduke?
„Čini mi se nepotrebnim da maturanti u tolikoj mjeri idu na neke seminare, da im se organizirano ponavlja gradivo ili im se tumači nešto što su u školi loše razumjeli. Mislim da jedan ogroman broj tih mladih ljudi bi mogao to sve obaviti sam. Mogu se oni organizirati. Ma zašto plaćati tolike ogromne svote novaca kad se i oni mogu grupirati..pa je jedan bolji u matematici, drugi je bolji iz Hrvatkog ili nekog stranog jezika. Mogu jednostavno, međusobno pomagati jedni druge i na taj način ponoviti sve ono što je potrebno da bi se adekvatno položila matura.“
Eto dragi maturanti, pročitali ste, potrebno je samo malo bolje organizirati se. Ako Mate zna super engleski, Marija hrvatski, Josipu odlično ide matematika, učite zajedno, pomažite jedni drugima. Novac koji roditelji izdvajaju za repeticije možete potrošiti na nešto što volite, garderobu, novi mobitel, računalo, jedno ludo, nezaboravno ljetovanje, neka vam to bude nagrada za položenu Državnu maturu.
Sretno svima!
